Emocionalna pismenost znači prepoznati, imenovati i izražavati vlastite emocije na primjeren način. U školama, razvoj tih vještina jednako je važan kao i učenje matematike ili jezika.
Kako ju razvijati:
- Uvođenjem „krugova razgovora“ gdje djeca dijele kako se osjećaju
- Korištenjem dječje literature koja obrađuje emocije
- Kroz likovni ili dramski izraz – crtanje, glumu, igre uloga
- Učenjem strategija za smirenje (npr. duboko disanje)
Djeca koja su emocionalno pismena lakše se nose s izazovima, bolje surađuju i manje su sklona sukobima.